Ako želite srednjovjekovni gradovi dobra destinacija za rekreaciju je Buitrago del Lozoya, nedaleko od Madrida i sa svom šarmom prošlih stoljeća. Istina je da Španija ima mnogo starih i lijepih gradova koji uživaju kulturni interes i pozivaju vas da ih posjetite.
Danas idemo u podnožje Sierre de Guadarrama, da upoznamo ovu općinu čiji je temelj izgubljen u vremenu i nudi nam, upravo iz tog razloga, vrlo bogatu kulturna baština.
Buitrago del Lozoya
Selo pripada Zajednici Madrida, treće po broju stanovništva i prvo po gustoći stanovništva, jer sadrži nacionalni kapital. U blizini prolazi rijeka Lozoya, koja okružuje grad i oslikava isti krajolik okupiran blagim i brdovitim planinama, gotovo bez vrhova i sa šumama hrasta crnike, bukve i hrasta. To je, bez sumnje, prekrasna razglednica i jedna od najljepših koje možemo vidjeti blizu Madrida.
Osnivanje grada, kao što smo gore rekli, nije sigurno poznato, ali neke istorijske reference govore o tome rimsko porijeklo od kojih nije ostao ni kamen. Nisu pronađeni ni srednjovjekovni ostaci prije ponovnog osvajanja, ali nesumnjivo Buitrago rečeno prisutno u doba Alfonsa VI, pred kraj 1000. godine.
Tada su postavljene prve konstrukcije urbanog područja Buitrago, na rtu u krivini rijeke, između dva rezervoara, usred doline, između 860 i 1200 metara iznad od mora.
Alfonso VI je taj koji zapovijeda gradu u nastajanju da naseli to područje i stoga mu daje ovlasti i grb. Kasnije će ove teritorije po nalogu Enriquea II preći u ruke porodice González de Mendoza i na kraju će postati nosioci titule vojvoda od Infantada. Ali kako je grad Buitrago del Lozoya?
Pa ima stari dio, tzv vila, koji je gornji dio onoga što je unutar ograđenog zida i to bi moglo biti iz vremena arapske dominacije. Ali to je malo, pa budući da je Buitrago bio na važnom transhumanskom putu, mora da je uskoro zasitio. Otuda i pojava vanjskih četvrti, jedne na obali rijeke, zvane Andarrío, a druge na južnoj strani poznatoj kao San Juan.
Ovaj urbani dizajn, koji uključuje nekoliko župa, možemo vidjeti i danas. Najvrjednije ili najbogatije građevine datiraju iz vremena kada je porodica Mendoza stekao moć, to jest petnaesti i šesnaesti vijek. Nakon malo toga grad bi se promijenio do invazije Napoleona koja bi spalila zidine i njegovu unutrašnjost. Isto, u smislu razaranja i zanemarivanja, učinilo bi i dvadeseto stoljeće, uglavnom s građanskim ratom.
1931. konačno je proglašen njegov ograđeni zid Nacionalni spomenik a od 1993. se smatra cijelim povijesnim centrom Istorijsko - umjetnički kompleks i dobro od kulturnog interesa.
Što vidjeti u Buitrago del Lozoya
Pa prvo najprije: ograđeni zid To je biser muslimanskog porijekla iz XNUMX. stoljeća i koji je, srećom, obnovljen. Zid pređite 800 metara i ima dva šetališta, jedan visok i jedan nizak. Niska šetnica prolazi paralelno s rijekom, debela je dva metra i visoka nešto manje od šest metara. Nema ništa, nema kulu, kao ni neki kontrafor.
Sa svoje strane, visoka šetnica prolazi duž jugozapadne i južne strane zida. Debljina je na nekim mjestima 16 metara, a prosječna visina devet metara. Ovaj ima opkop, kupole, toranj, alcazar, barbican i coracha. Od danas su kule stigle gotovo u cijelosti, od barbakana je ostao samo dio s nekoliko kula, od opkopa isti, ali potrebno je istaknuti izvrsno stanje konzervacije školjka, jedan od najboljih na cijelom kontinentu.
Drugo je Dvorac Buitrago. Prvobitno tvrđava, graditeljski kompleks koji vidimo pripada Gotika - Mudejar a datira iz XNUMX. vijeka. Ima predivno paradno igralište u središtu, pravokutnog dizajna i sedam impozantnih kula koje se međusobno razlikuju. Izvan tvrđave, zgrada je služila i kao palača, tako da u njenoj unutrašnjosti postoje neki kvalitetni detalji na plafonima i gipsanim radovima.
Porodica Mendoza je grad obdarila vrijednim zgradama. Jedan od njih je Forest House, porodična rekreacijska kuća koja datira s početka sedamnaestog stoljeća i oponaša tradicionalne talijanske vile. Danas je u vrlo lošem stanju i morate putovati dva kilometra izvan grada da biste ga vidjeli, ali on ima svoje. Oni su takođe bili odgovorni za Crkva Santa Maria del Castillo, iz 1321. godine.
To je jednostavan hram s jednim brodom, ali toranj je visok i u mudejarskom stilu. Danas postoji malo originala ove crkve, fasade, nekih zidova i kule, budući da je izgorjela tokom građanskog rata. Ostalo je obnovljeno. S druge strane je Arrabal Bridge koja prelazi rijeku i povezuje ograđeni zid sa starim okrugom Andarrío. Znao je služiti kao akvedukt i manje-više je.
Konačno, možemo razgovarati o tome Muzej Picasso. Umetnikov frizer, takođe prijatelj, bio je rodom iz Buitraga i gradu je poklonio neka od svojih djela. Muzej je otvoren 1985. godine i ima 60 djela, uključujući skice, keramiku i grafike. Danas nudi besplatni vođeni izleti na sve njegove privremene izložbe. To su nedjeljom, osim u kolovozu, u 12 sati.
Ali Buitrago del Lozoya je takođe poznat po svom vjerski festivali tako da je dobra šansa za lutanje oskudnim 75 kilometara dijeli ga od Madrida to je za praznike.
Od kraja 80-ih susjedi su organizirali popularnu Živa Belen u kojem učestvuje više od 200 ljudi, a mnoge scene su stvorene na istorijskim mjestima grada. Ovo je od tada privuklo mnogo ljudi pa je i postalo veliki turistički događaj.
Tu je i Tijelovo, blagdani Gospe od Velike Gospe i blagdan San Roque. Grad takođe organizira živopisne srednjovjekovni sajam od 2001. Održava se prvog vikenda u septembru i hiljade ljudi dolazi da se prisjeti srednjovjekovne prošlosti i njenih običaja. Sve se vrti oko muzike, gastronomije, pozorišta i tezgi postavljenih na tim starim ulicama.
Kao što vidite, na manje od stotinu kilometara od Madrida morate znati gradski šarm.